Teorija polja je važna teorijska podloga u geštalt psihoterapiji. Ona između ostalog govori kako svaki element polja ima pravo na pripadanje. Polje ima ugrađenu tendenciju brinuti o svojim elementima. Elementi kojima se uskrati pripadanje u transgeneracijskom polju (ignoriranjem, zaboravljanjem, neviđenjem) stvaraju disbalans u organizaciji, pa ostali elementi polja imaju tendenciju da to kompenziraju kroz identifikaciju, lojalnost i pamćenje. Cilj terapije je otkriti element polja koji nosi simptom i da se umjesto lojalnosti i pamćenja sudbine onoga tko nije tu, klijentu vrati njegovo mjesto, a odsutnome uvažavanje koje zaslužuje (Pecotić, 2013).