Psihoterapija je namijenjena svima!

Puno toga nas sprječava da dođemo na terapiju. Na primjer neki misle da moramo biti malo ludi ili imati veliki problem da bi došli terapeutu. Psihoterapija nije za određene ljude ili osobe s poremećajima, nego za sve. Potpuno je normalno biti zbunjen, anksiozan, pitati se o partnerstvu, obiteljskom životu ili karijeri. Tako je jedina kvalifikacija za dolazak na terapiju biti normalno ljudsko biće.

Brine nas i to da će možda biti čudno pričati s nekim nepoznatim o svom unutarnjem životu. Ali zašto ne pričati o tome s prijateljem? Zato što prijatelji nisu educirani da slušaju na način na koji to rade terapeuti i zato što će nas puno prekidati dok pričamo. A lakše je nekad ispričati nekome tko nema predznanja o nama i nema očekivanja od nas. Terapeuti nas neće suditi. Njihov koncept normalnog ljudskog bića je puno ekspanzivniji (širi). Oni znaju kako smo mi ljudi neobični i neočekivani. Cijela dugogodišnja edukacija psihoterapeuta uvodi u produbljivanje njihovih i tuđih umova, emocija… Znaju kako možemo biti iznenađujući, to ih ne plaši nego motivira i intrigira. Zato su i postali terapeuti. Oni su zainteresirani za mentalno zdravlje i pomoć.

A troškovi odlaska psihoterapeutu? Nije li to preskupo? To može biti cijena večere s prijateljem. Najviše sve ovisi o vrijednosti koju mi sami pridajemo psihoterapiji. Srž terapije je da je vrijedna budući da puno naših problema dolazi jer nemamo uvida kako funkcioniramo, što želimo, čega se bojimo, zašto se ponašamo kako se ponašamo, zašto smo preplavljeni određenim osjećajima…

Cilj terapije je svjesnost. Govoreći nekome tko pažljivo sluša kroz mnoge susrete dolazimo do dubljih uvida, isplivavaju obrasci, specifični načini na koje pristupamo vezi ili nosimo se s porazom, ponavljajući obrasci i pristupi koji nam baš i nisu bili od pomoći u vezama ili u odnosima s braćom, roditeljima…

Znati kako treba živjeti nije instinkt, nismo rođeni s tim, to je vještina. I jedno od mjesta gdje to možemo naučiti je pomalo neobičan, ali normalan i produktivan seting terapeutovog ureda. Nije znak poremećenosti doći na terapiju nego prvi znak zdravog razuma i ispravnog zrelog opredjeljenja za mentalno zdravlje.