Možda najbitnija funkcija terapeuta je biti potpuno prisutan, biti tu sa sa svojom potpunom svjesnošću. Iako klijent možda nije u kontaktu s terapeutom, tada terapeut može ostati u kontaktu s njim. Prisutnost je način bivanja. Prisutan znači biti otvoren svim mogućnostima. Terapeutova prisutnost je pozadina nasuprot koje figure drugih selfova mogu biti osvijetljene, nahranjene i mogu se izdići da bi postale jasne.

Zinker kaže kada doživim tuđu prisutnost osjećam se slobodnim da izrazim sebe, da budem ja, da otpustim sve neugodnosti, ranjive dijelove, da vjerujem da ću dobiti bez evaluacije i osude. Prisutnost terapeuta daje klijentu mogućnost i dopušta mu da se bori sa svojim unutarnjim konfliktima, kontradiktornim i problematičnim pitanjima, paradoksima bez da budem ometen nekim navodećim tvrdnjama ili pretjerano određenim pitanjima. Prisutnost terapeuta dopušta klijentu da se konfrontira sam sa sobom znajući da ima mudrog svjedoka.

Zinker kaže kako prisutnost nije stil, to nije karizma, nije način postavljanja ili svjesno postavljanje pred drugim. Karizma doziva samog sebe, dok prisutnost doziva ostale. Karizma je figura koja se natječe s drugim figurama, dok je prisutnost pozadina koja poziva da se na nju piše. Prisutnost ne zauzima strane, ona vidi cjelinu. Prisutnost se ne natječe i nije dramatična, ona samo jest.